https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/10026105/prepodobni-visarion-i-prepodobni-ilarion-novi-verovanja-i-obicaji
Izgovorite ove reči za zaštitu od nesreće! Na današnji praznik posvećen dvojici velikih svetaca ispoštujte jedan stari narodni običaj
Danas se obeležava dan posvećen dvojici svetitelja čiji su život obeležili molitva, asketizam i istrajnost u veri i stradanju za pravoslavlje.Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas molitveno obeležavaju dan posvećen Prepodobnom Visarionu i Prepodobnom Ilarionu Novom, svetiteljima koji se u crkvenom predanju pamte po podvižničkom životu, istrajnosti u veri i čudesima kojima su, prema predanju, služili ljudima i slavi Božjoj.
Prepodobni Visarion rođen je i vaspitan u Misiru, gde je od rane mladosti krenuo putem duhovnog života, trudeći se da, kako se navodi, "ne ukalja duhovnu odeždu u koju se obuče krštenjem svetim". U želji za duhovnim uzrastanjem posetio je svetog Gerasima na Jordanu, a slušao je i svetog Isidora Pelusiota. Živeo je u velikoj askezi, postu i bdenju, a svoj podvig je, koliko je bilo moguće, skrivao od ljudi. Posebno se isticao po istrajnosti u molitvi — jednom je, prema predanju, četrdeset dana proveo stojeći u molitvi bez hrane i sna. Nosio je jednu haljinu i leti i zimi, a imao je, kako se navodi, i dar čudotvorstva. Nije imao stalno mesto boravka, već je do duboke starosti živeo po gorama i pustinjama, isceljujući bolesne i čineći, kako se veruje, mnoga čudesa. Upokojio se mirno 466. godine.
Prepodobni Ilarion Novi bio je iguman Dalmatske obitelji u Carigradu i učenik Grigorija Dekapolita, po čijem je uzoru i poneo ime Ilariona Velikog. Bio je poznat kao čovek duboke molitve, hrabrosti i istrajnosti u stradanju, naročito u vreme ikonoboračkih careva, kada je Crkva bila izložena progonima zbog poštovanja svetih ikona. Zbog svoje odbrane pravoslavnog učenja više puta je bio zatvaran i mučen, ali je, prema predanju, ostao postojan u veri.
Nakon jedne od smena vlasti i ubistva cara Lava, koji je ranije progonio poštovanje ikona, Ilarion je oslobođen iz tamnice, ali je ubrzo ponovo bio izložen stradanjima i zatočeništvu, sve do vremena pravoverne carice Teodore. U predanju se navodi i da je imao dar prozorljivosti, te da je video anđele Božje koji odnose dušu svetog Teodora Studita. Upokojio se u Gospodu 845. godine, u sedamdesetoj godini života, ostavivši sećanje na monaški podvig i vernost veri uprkos stradanjima.
Običaji
Veruje se da danas treba izgovoriti besedu kako vas ne bi pratila nesreća u životu: "Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. U srcu je volja, u srcu je ljubav, u srcu je um. Od dobrog srca izlazi: mir, trpljenje, dobrota, milost, vera, krotost, uzdržanje. Kao što zmija čuva glavu, tako i ti, sine, čuvaj srce svoje. Svrh svega što se čuva čuvaj, sine, srce svoje! Jer u njega ulazi i iz njega izlazi život, koji je od živoga Boga."
Kurir.rs/MONDO
Коментари
Постави коментар