https://www.kurir.rs/zabava/kultura/9789272/kako-je-izgledao-susret-bubise-simica-i-josipa-broza
Zbog njega je i Tito zavoleo džez: Kako je izgledao susret dirigenta Bubiše Simića i Josipa Broza
Bubiša je 1959. godine jednim nepromišljenim gestom učinio mnogo za afirmaciju džeza u Jugoslaviji.Zauvek nas je 29. septembra napustio u 102. godini jedan od najznačajnijih srpskih muzičara, kompozitora i dirigenata - Vojislav Bubiša Simić, saopštili su sa RTS. Legenda džeza i maestro rođen je 1924. godine u Beogradu, gde je maturirao u Drugoj muškoj gimnaziji i diplomirao na Muzičkoj akademiji (Fakultet muzičke umetnosti). Posle rata je osnovao amaterski džez orkestar Dinamo, prvi big bend u Srbiji. Od 1953. do 1985. godine bio je dirigent Džez orkestra RTB, sa kojim je proputovao skoro celu Evropu i postigao velike uspehe, od kojih je najznačajniji prva nagrada na džez festivalu u Žuan le Penu (Francuska, 1960).
Dugi niz godina bio je stalni gost dirigent u Pozorištu na Terazijama. Dirigovao je i horovima i simfonijskim orkestrima. Pisao je stručne članke o muzici, kao i muzičke kritike, ali i putopisne reportaže.
- Odlazak Bubiše Simića (1924-2025), dugogodišnjeg dirigenta Džez orkestra Radio-televizije Beograd, predstavlja kraj jedne epohe. Orkestar je vodio od 1953. do 1985. godine, oblikujući zvuk i duh vremena u kojem su romantika i šlageri bili deo svakodnevice. Za njim ostaje bogato muzičko nasleđe koje je stvorio i koje će nadahnjivati nove generacije - ovim rečima se od maestra oprostio Vlada Panović, šef Narodnog orkestra RTS.
Bubiša je 1959. godine jednim nepromišljenim gestom učinio mnogo za afirmaciju džeza u Jugoslaviji.
- Bio je 25. maj i predsednik Tito je po običaju slavio rođendan. Pored sleta na stadionu JNA i niza drugih priredbi, hteli su te godine i zabavni koncert, koji smo i održali u studiju Radio Beograda na Sajmu, a snimala je i televizija. Tito je prvi put došao na jedan takav koncert, koji je bio neka imitacija Sanrema. I kada se završilo, dok smo se presvlačili, jedan oficir uđe i kaže dirigentu Bogdanu Babiću i meni da smo pozvani na prijem kod Tita. Popnemo se u tu salu, kad oko njega čitava elita, Ranković, Kardelj i ostali. Rečeno nam je samo da mu priđemo i kažemo: "Srećan rođendan, druže Tito." Tako i uradimo, ali, umesto da krenem, ja, iz čista mira, postavim pitanje Titu: "Da li je tačno da ne volite džez?" Dakle, pitanje u duploj negaciji. Nastade tajac, ko zna šta me sad čeka? Međutim, on će na to: "Nije tačno da ne volim džez, ja volim džez, ali onaj izvorni!" Posle male pauze, nastavlja i negira sve što je rekao: "Kad sam nedavno bio u Sudanu, slušao sam izvornu muziku, taj njihov džez. A američki džez ne volim mnogo, oni su komercijalizovali džez!" Mislim se, besmislica, jer ko zna šta je slušao u Africi, verovatno neki etno. Ali bitno je da drugi deo njegovog odgovora nije ušao ni u novine ni na televiziju, već se pojavilo zvanično saopštenje: "Drug Tito je rekao - nije istina da ne voli džez." Taj citat iz štampe sam isekao i čuvam ga - ispričao je muzičar.
Napisao je mnogo kompozicija različitih žanrova. Bio je predsednik Udruženja kompozitora Srbije, kao i predsednik Udruženja džez muzičara. Nosilac je Ordena rada sa zlatnim vencem i Ordena zasluge za narod sa srebrnim zracima. Dobitnik je nagrade Zlatni beočug grada Beograda, nagrade za životno delo RTV Srbije, Nagrade za životno delo Nišvil džez festivala, kao i Oktobarske nagrade grada Beograda. Objavio je knjige "Susreti i sećanja" (2005), "Veselo putovanje" (2007) i "Sentimentalno putovanje" (2011).
Коментари
Постави коментар