Evica
Jeremić, planinarka iz Kruševca, osvojila Himalaje
PREDIVNA ISKUSTVA I NEZABORAVNI
DOGAĐAJI SA PLANINARENJA PO NEPALU
Diplomirani
ekonomista Evica Jeremić, zaposlena u Stručnoj službi Samostalnog sindikata
Kruševca, prva je žena iz Rasinskog okruga koja se popela na jedan od vrhova
Himalaja – Island Peak (Imia Tse) u visini od
6.189 metara. Ova iskusna planinarka, sa 35 godina staža, je do sada
ispenjala četiri vrha iznad 5.000 metara, a najnoviji podvig je za nju bio
vrhunski događaj, o kojem je sanjala godinama.
-Organizator
planinarske ekspedicije na Himalaje bila je agencija iz Beograda - Extreme
Summit team. Išli smo na Himalaje, u Nacionalni park Sagarmata dolinom Kumbu u
Everest regionu (Nepal). Iz Beograda smo leteli avionom za Istanbul, a zatim za
Katmandu i pomoću tri aviona ukupno došli do Lukle, odatle kreće pešačenje
prema vrhu. Prva veća stanica u višednevnom pešačenju je Namče Bazar, to je
svojevrsna prestonica šerpasa odakle se pruža prvi pogled ka tim Himalajskim
gorostasima i prvi put se vidi Mont Everest. Ova putanja je najpoznatija i
najposećenija trek staza u svetu. Sada je zbog korone bilo mnogo manje
planinara, besedi specijalno za Kurir kruševačka planinarka Evica Jeremić.
Ona kaže da se danima
prolazi kroz nepalska manja sela u kojima je evidentan tradicionalan način
obrade zemlje. Sade bašte i žitarice. Jako zanimljivo deluje Tengboče, smešten
na 3.865 metara, a to je budistički manastir na najvišoj visini. Ima mnogo
izvora vode i veoma je bujna vegetacija do oko 4.000 metara nadmorske visine.
-Prolazili smo pored
brojnih planinarskih domova, koji su sada bili gotovo prazni, sa simboličnim
brojem ljudi. Oni misle na budućnost i već prave i nove domove za vreme kada će
se kovid situacija stabilizovati. Na putu prema vrhu ispenjali smo se na vrh
Čukung Ri (5.550 metara), što je urađeno u okviru potrebne aklimatizacije.
Završni uspon na vrh
kreće iz baznog kampa (5.070 m) u ponoć i traje narednih petnaest sati, prolazi
se zahtevnim terenima, stenovitim, dok se na 5.600 metara ne izađe na glečer.
Sam izlazak na vrh ide glečerom nagiba
60-70 stepeni. Veliki saveznik su nam bile vremenske prilike - mirno vreme bez
vetra, bez niske oblačnosti i temperatura nešto iznad nule, ističe ova hrabra
planinarka.
Četvoročlana ekipa sa
Balkana uspešno je obavila uspon, a predvođena je Ngima Šerpasom, odličnim
vodičem. Za pešačenje koje traje više od dve nedelje znači da su svi
kilometri u nogama i svo strpljenje
sticano godinama unazad. Brojni su izazovi i iskušenja na višednevnom putu, a
najvažnija stavka je ostati zdrav. Samo su razmišljali o stazi, o odgovarajućoj dnevnoj umerenoj aktivnosti,
pravilnoj ishrani, hidriranju i svakodnevnom odmoru.
Višednevno pešačenje je
važno zbog pravilne aklimatizacije, odnosno da pomogne organizmu da funkcioniše
sa smanjenjem kiseonika u vazduhu. U spustu su išli 57 km, jer nemaju aklimatizacioni
stil uspona “gore-dole”. Nije bilo zdravstvenih problema, jer je aklimatizacija
urađena na odgovarajući način. Zdravlje i zadovoljstvo je najvažniji epilog
ovog poduhvata.
-Do Lukle 57 km, pa
avionom nazad u Katmandu, a prolazili smo kroz mnogobrojnije čortene (molitvena
mesta i verska obeležja). Molitve su uklesane i u stene, jer su Nepalci veoma
vešti klesari. Staze kojima smo prolazili su fantastično uređene. Vidi se da je
ručni rad mnogo uložen. Mesta za odlaganje smeća su uređena i stalno se čiste.
Ljudska ruka je vredno radila, čistoća je besprekorna. Nepalci su izuzetno
vredni, žive veoma skromno, svi su nasmejani i vrlo druželjubivi. Nose na
leđima tovar od 60 kg kao nosači i podrška planinarima, ali i kao goniči stoke.
A kako se pripremiti za
put na Himalaje, pitali smo Evicu.
-Priprema za Himalaje je
kondiciona, mentalna i edukativna, a podrazumeva izučavanje materijala o
Himalajima, Nepalu i ljudima koji tamo žive, mnogo odgledanih dokumentaraca i
razgovora sa ljudima koji imaju Himalajska iskustva. Treba da se nauči i poneka
himalajska reč. Npr. Namaste (pozdravljam Boga u tebi). Na Puđi (molitva u
budističkom manastiru) dozvoljeno je prisustvo i planinarima.
Evica živi u selu Šancu,
nedaleko od Kruševca, a radi kao stručni saradnik u Samostalnom sindikatu
Kruševca. Gaji svoju organsku baštu u čemu uživa, kao i u negovanju svojih pasa
i u svakodnevnom pogledu na Jastrebac i Kopaonik.
Živomir
Milenković
Коментари
Постави коментар